Vaš stomatolog

Saznajte sve što Vas zanima o stomatologiji na mom sajtu www.vasstomatolog.com dr Marijana Herceg.

Neprijatelji lošeg zadaha
2015/02/07,13:39

Neprijatelji lošeg zadaha


Postoje mnogi neprijatelji lošeg zadaha poput cigareta, određene namirnice, kafa, problem s žgaravicom ali i loša oralna higijena.
Loš zadah najčešće uzrokuju bakterije u ustima ili u probavnom traktu, a uspešno ga, osim redovnog pranja zubi, uklanjaju i prirodni lekovi i namirnice.

Zeleni čaj

 
Zeleni čaj je mnogo više od običnog napitka. Bogat antioksidansima, zeleni čaj može uništiti bakterije koje su se nastanile u vašim ustima, a koje su odgovorne za neugodan zadah. Na ovaj način ne samo što ćete se riješiti lošeg zadaha već ćete i poboljšati zdravlje usne šupljine jer je zeleni čaj dobar iu borbi protiv karijesa ali i raka usta. Ono što je bitno znati prilikom konzumiranja ovog zdravog napitka jeste da ga pijete bez šećera.

 
Sveže namirnice

 
Grickanje jabuka, mrkve ili celera također može ukloniti neugodan dah. Njihova hrskava struktura povećava količinu sline u ustima i na taj način uklanja neugodan zadah.
Peršun
Peršun sadrži klorofil, odgovoran za njegovu zelenu boju, a ujedno je i antioksidans. Sastav ovog popularnog začina može privremeno pomoći u neutralizaciji halitoze, pogotovo nakon konzumiranja određenih “teških” namirnica, kao što su crni i beli luk. Osim grickanja, možete ga usitniti i napraviti sok.
Hidratacija
Sem što je bitno svakodnevno unositi određenu količinu vode, hidratacija, odnosno dehidracija može ostaviti trag iu vašim ustima. Kada su usta suva, čestice hrane se bolje skupljaju u sićušnom prostoru između zuba i tako stvaraju plodno tlo za bakterije.
Ne treba zaboraviti ni na redovito održavanje oralne higijene. Upale desni i karijes također mogu biti izvor vaših problema. Savet je da najmanje dva puta godišnje posetite stomatologa kako biste se pravilno brinuli o svom oralnom zdravlju.

KORIGUJTE ISHRANU

Na svež dah usta utiče i to kako se hranite. Interesantno je da kod pojedinih ljudi glad može da prouzrokuje zadah iz usta koji prestaje nakon jela. Ukoliko se hranite pretežno mastima i proteinima, a sa malo ugljenih hidrata, može se javiti zadah zbog produkata njihovog raspadanja u crevima.

Unošenje nekih namirnica prouzrokuje njima karakterističan miris koji se ne može ukloniti pranjem zuba, a ni žvakaćim gumama i drugim vama trenutno dostupnim sredstvima. Razlog tome je što se one pretežno eliminišu iz organizma preko pluća, pa je njihov miris prisutan pri svakom našem izdisaju. Na vama je da odlučite kad ćete jesti beli i crni luk, kuvana jaja ili sir.

Izvor:vasstomatolog.com

Med je jedinstven proizvod prirode
2015/02/07,13:36

Med je jedinstven proizvod prirode

Zahvaljujući svome iznimnom sastavu, od davnina se med smatra svetom hranom i jednim od najvažnijih prirodnih lekova za lečenje širokog spektra bolesti.

U grobnici faraona Tutankamona pronađene su posude s još jestivim medom stare preko 3000 godina.

Za vreme ratova Grci i Rimljani su koristili med kao sredstvo za jačanje i liječenje organizma te brže zaceljivanje rana.

Med se koristio i u religiozne svrhe kod štovanja bogova, za balzamiranje preminulih, a dugo u povijesti upotrebljavao ga je isključivo bogati sloj društva jer je bio skup.

Za dobivanje ove zlatne guste tekućine zaslužne su pčele, koje procesom pretvorbe slatkog cvjetnog nektara proizvode med raznih boja, okusa, mirisa i sastava.


Kako nastaje med


Pčele skupljaju nektar, pri čemu već počinje proces pretvorbe prirodne šećerne otopine biljaka u med.

Tijekom skupljanja nektara, pčela ga miješaju sa sokovima iz svojih žlijezda i organa za probavu.

Zatim pčele-skupljačice predaju taj nektar mlađim pčelama, koje ga slažu u ćelije saća, te nastavljaju proces prozračivanja nektara.

Istodobno sokovima iz žlijezda započinju razgradnju saharoze na grožđani (glukoza) i voćni šećer (fruktoza).

Nadalje, procesom sazrijevanja meda u saćama, prvotna količina vode koja varira između 40-50% se smanjuje na 20% vode, što označava dozrio med.

Pčele tada zatvaraju ćelije saća tankim slojem voska.

Dobiveni med je mješavina niza organskih kiselina, aminokiselina, enzima, peludnih zrnaca, eteričnih ulja, flavonoida, vitamina i minerala te drugih vrijednih sastojaka.

Šećeri sadržani u medu su fruktoza (oko 41%), glukoza (34%), te saharoza (1-2%).

Od vitamina med sadrži B1, B2, B5, B6, C, D, E, K, a od minerala – natrij, kalij, kalcij, fosfor, magnezij, željezo, cink, jod, bakar, krom i selen.

Med je izniman je izvor energije jer predstavlja lako probavljivu visokokaloričnu hranu koja je ujedno i zdrava alternativa bijelom šećeru.
Lečenje medom
Lečenje medom naziva se apiterapija, a popis njegovih ljekovitih delovanja je vrlo dugačak.

Najpoznatije lekovito svojstvo meda jest olakšavanje simptoma gripe i prehlade, te drugih bolesti respiratornog sustava, kao što su bronhitis te upala grla i sinusa.

Izvrstan je za rane jer deluje kao antiseptik, smanjuje bol, a također izvlači otrove iz ugriza ili uboda.

Na opeklinu možete naneti čisti med, što će sprečiti stvaranje mehura i omogućiti zaceljenje kože bez ožiljka.

Pri kožnim problemima, kao što su ispucana koža, osipi, svrbež, te razne kožne nečistoće pomažu oblozi od meda.

Med je od velike pomoći kod raznih probavnih tegoba, zatvora, gastritisa, te čira na želucu, a polaganje obloga od meda preporučuje se kod svih vrsta upala.

Također, med može pomoći u podizanju razine željeza i smanjenju masnoća u krvi, kao i čišćenju celog organizma.

Poznato je i njegovo blagotvorno delovanje kod problema s očima, poput mrene i konjunktivitisa.

Različite vrste meda ciljano deluju na pojedine tegobe.

Tako primer kaduljin i lipov med olakšavaju tegobe dišnih organa i prehladu.

Med od lavande koristi se protiv nadutosti i grčeva, regulira rad srca, pomaže kod čira na želucu, pospješuje mokrenje, a djeluje i protiv napetosti i migrena.

Tamni med kestena potiče cirkulaciju, regulira rad želuca, crijeva, jetre i žuči, leči  anemiju, uklanja umor i jača imunitet.

Bagremov med koristi se kod problema krvožilnog sustava, kod zatvora, a kako djeluje umirujuće, pomaže i kod nesanice, nervoze i napetosti.

Livadni (cvetni) med preporučuje se kod alergija i za jačanje imuniteta.
Kako prepoznati prirodan med
Pomešajte 2 žličice meda i 6 žlica alkohola. Lagano zagrijavajte nad parom vruće vode 10-ak minuta.

Ako se na dnu čaše stvori bijeli talog – onda je med umjetan (znači da je medu dodan šećer ili su pčele hranjene šećernim sirupom), a ako ga nema, to je pokazatelj prirodnog meda.

Međutim, često mišljenje da kristalizacija meda znači da nije prirodan nije istinito.

Kristalizacija je prirodno svojstvo meda, kod kojeg dolazi do izdvajanja kristala glukoze oko kojih se stvaraju kristali meda, i koje nimalo ne utječe na njegovu kvalitetu. Dapače, to je znak da je med prirodnog podritela.

Do kristalizacije dolazi brže kada u medu ima više glukoze nego fruktoze, ili ako sadrži više od 20% vode.
Primena i čuvanje meda
Ovisno da li slatke sokove kupe s nektara ili medljike, razlikujemo cvjetni ili šumski med.

Cvjetni med, nastao iz nektara medonosnih cvjetova, može biti bagremov, lipov, kestenov, lavandin itd.

Dok šumski med, nastao iz medljike (medne rose) koju izlučuju razne vrste lisnih uši, može biti borov, jelov, hrastov, vrbin, bukvin itd.

Osim što je sam po sebi ljekovit, djelovanje meda možete udvostručiti dodavanjem ljekovitog bilja, tako što mirisne i aromatične cvjetove i listove, sjemenke, koru ili korijenje određenih ljekovitih biljaka močite u medu laganim zagrijavanjem smjese.

Med višestruko pojačava djelovanje biljnih lijekova i donosi njihovu dobrobit do svake stanice tela.

Dobro zatvoren, med ima neograničen rok trajanja.

Pri tome ga trebate čuvati pri temperaturama između 17 – 19°C u čistim, suhim i tamnim prostorijama, ali nikako metalnim posudama jer može doći do reakcije organskih kiselina i metala.

Dok ga uzimate nemojte koristiti metalnu žličicu, već radiju plastičnu, drvenu ili porculansku.

Ono što je još bitno je da iznad temperature od 41 °C med gubi ljekovita svojstva, stoga kada ga dodajete toplom napitku trebate pripaziti da nije prevruć.

Najviše lekovitih svojstava iz meda ćete unijeti u organizam upravo tako da ga rastopite u toploj tekućini i popijete ili ostavite 2-3 min pod jezikom da vam se rastopi u ustima.
Zanimljivo
Pčelu možemo nazvati pravim čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti.

Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele poseduju memoriju za vreme i prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice.

Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna celina.

Kada lete u mraku, pčele mogu lokalizirati točno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih ostalih bitnih informacija. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa.

Danas postoji oko 20 000 vrsta pčela.

izvor zdravisaveti.com

Zdravi začini za jelo
2015/02/07,13:32

 

Zdravi začini za jelo


Zapravo, prema preporukama stručnjaka, trebalo bi da se koriste što je češće moguće.

Prepuni su antioksidanata, protivzapaljenskih, antibakterijskih i protivvirusnih sastojaka i to koncentrisanih u malim količinama.


Pored toga što poboljšavaju ukus jelima, začini mogu uticati pozitivno i na opšte zdravlje, pokazuju istraživanja.


Nekada su začini iz dalekih zemalja bili skupoceni i dostupni samo odabranima. Iz tih vremena su se sačuvali i recepti za jela koja se pripremaju s veoma malo začina. Te tradicionalne kuhinje opet su u modi. Mirisi i ukusi su čisti, prepoznatljivi. Savršeno sveže i zdrave namirnice igraju ulogu začina.


Cimet, đumbir i kardamom nisu pogodni samo za kuvana jela i pečenja, već su odlični i protiv stresa, a naučno je dokazano i da popravljaju raspoloženje.

Medenjaci i kolačići sa anisom nisu bez razloga omiljeni i kod starih i kod mladih. Začini koji se nalaze u njima, kao što su muskat, piment i karanfilić, svojim izvrsnim ukusom plene, a svojim zamamnim mirisom golicaju nozdrve. Njihova eterična ulja pozitivno utiču na opšte stanje organizma. Podstiču krvotok i stvaraju osećaj topline tokom hladnih zimskih dana. Međutim, to još nije sve. Oni takođe sadrže neke vredne supstance, koje pozitivno deluju na naše raspoloženje.

Još u dvanaestom veku je isceliteljka, Hildegard von Bingen, nesrećnim srcima preporučivala kolače sa karanfilićem, muskatnim oraščićem i cimetom.

Čuvanje začina


Osetljivost na klimatske uslove i starenje razlikuje se od začina do začina.
1. Začini treba da se čuvaju od topline. Dobro je da su na hladnom mestu, na temperaturi nižoj od 20*C. Ako se iz bilo kog razloga nabavi veća količina začina, dobro je da se čuvaju na temperaturi od 5 do 10*C.
2. Začine treba čuvati od vlage. Dobro je da su na suvom mestu. Suvo, znači: ne vlažnije od 60% relativne vlažnosti.
3. Začine treba čuvati od svetlosti. Dobro je da budu na tamnom mestu. Opasni su sunčeva svetlost, kao i fluorescentna rasveta.
4. Začine treba čuvati od mirisa. Dobro je da su podalje od hemijskih izvora zagađenja vazduha.
5. Začine treba čuvati u neprovidnim i hermetički zatvorenim posudama. Posebnu pažnju treba posvetiti zatvaraču, poklopcu.
6. Začine treba čuvati od starenja. Dobro je da se pri kupovini pazi na rok trajanja i da se kupi manja količina. Rok trajanja se veoma razlikuje od začina do začina. Neka aromatična esencijalna ulja izrazito brzo isparavaju, posebno ako je začin mleven. Takve začine najbolje je ne kupovati mlevene, nego ih neposredno pre upotrebe samleti ili usitniti u avanu.



Hranite se zdravo jer na taj način možete produžujete vaš životni vek.

 

Izvor zdravisaveti.com

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu